Milmedika

Rod Microsporum i značaj M. canis

Rod Microsporum prvi je opisao 1843. godine David Gruby, pionir medicinske mikologije. U ovom rodu postoji dvadesetak vrsta, među kojima su najpoznatiji M. audouini, M. gypseum i M. canis. Na području Mediterana, uključujući Crnu Goru, najčešći uzročnik gljivičnih infekcija neobrasle kože je Microsporum canis.

M. canis je zoofilna gljivica koja izaziva oboljenja kod pasa, mačaka i drugih kućnih ljubimaca (npr. hrčaka, zečeva). Ove životinje često nemaju vidljive promjene na koži, ali mogu prenijeti gljivicu na ljude. Prenos se dešava:

• Direktnim kontaktom sa zaraženim životinjama ili osobama.
• Indirektno, putem kontaminiranih predmeta kao što su češljevi, četke, kape, igračke ili posteljina.

M. canis može preživjeti u spoljašnjoj sredini i do 15 mjeseci, što povećava rizik od infekcije, naročito kod oštećene kože.

Klinička slika infekcija

Promjene izazvane M. canis na koži su eritematozne, kružnog oblika, sa uzdignutim hiperemičnim rubovima. Ove promjene često imaju skvame i sitne papule. Popularni naziv za ovu vrstu infekcije je "ringworm" (prstenasti crv), jer izgled promjene podsjeća na prsten.

Najčešće se lokalizuju na otkrivenim dijelovima tijela poput trupa i ekstremiteta, uz lagani svrbež. Na obraslim dijelovima kože, infekcije se javljaju uglavnom na kosmatom dijelu glave (kapilicijumu), rjeđe na bradi ili obrvama. Promjene uključuju prorjeđivanje i lomljenje dlaka ("kosopasica"), a često se javlja i sekundarna bakterijska infekcija sa pustulama i krustama. Infekcije noktiju (onihomikoze) izazvane M. canis su moguće, ali rijetke.

Mikrobiološka dijagnostika

Za dijagnozu dermatofitskih infekcija uzimaju se uzorci promjena sterilnim skalpelom (strugotine sa kože) ili dlake koje lako ispadaju. Uzorci se dalje analiziraju:

• Direktni mikroskopski pregled: Strugotine se tretiraju 20% KOH rastvorom, gdje se traže gljivični elementi poput septiranih hifa i spora.
• Kultivacija: Uzorci se zasijavaju na specifične podloge kao što su DTM (Dermatophyte Test Medium), SDA (Sabouraud dekstrozni agar) i Sabouraud bujon.

U direktnim preparatima sa neobrasle kože obično se vide septirane hife, dok su spore rijetke. Konačna dijagnoza se postavlja nakon rasta gljivice na podlogama, ali nalaz gljivičnih elemenata u direktnom preparatu dovoljan je za početak terapije.

Kultivacija i morfologija

Materijal se zasijava na hranljive podloge koje se inkubiraju na temperaturi od 25-30°C. Rast kolonija se obično primijeti za nekoliko dana, a puni razvoj traje 10-15 dana.

• Na SDA podlozi, kolonije su pamučaste, sa centralnim naborom i žućkastim obodom. Pigment na naličju kolonije je jasno izražen.
• Na DTM agaru, kolonije mijenjaju boju podloge u crvenkastosmeđu zbog prisustva fenol crvenog indikatora.
• Na Sabouraud bujonu, gljivica stvara žućkastu opnu na površini podloge.

U preparatima iz kultura, M. canis stvara brojne makrokonidije vretenastog oblika sa debelim zidovima i savijenim vrhom ("opanak"). Mikrospore su rijetke.

Terapija

Terapija antimikoticima počinje odmah nakon što se u preparatima strugotina uoče gljivični elementi. Liječenje traje nekoliko nedjelja i može uključivati:

• Lokalne antimikotike, koji se nanose direktno na promjene.
• Sistemske antimikotike, ako je infekcija teža ili raširena.

Pravilna dijagnoza i brzo liječenje ključni su za uspješnu terapiju i sprečavanje širenja infekcije.