Milmedika

Poremećaji u ishrani kod djece su česta pojava – javljaju se kod 20–45% razvojno zdrave djece i do 80% djece s razvojnim poteškoćama. Iako nisu uvijek praćeni gubitkom tjelesne mase ili nenapredovanjem, mogu predstavljati značajan izazov za cijelu porodicu.

Vrste poremećaja u ishrani

Poremećaji u ishrani djece mogu se podijeliti u tri glavne grupe:

1. Djeca sa strukturnim anomalijama orofarinksa i jednjaka – poteškoće u hranjenju zbog anatomskih problema.
2. Djeca s neurološkim i neurorazvojnim poremećajima – problemi sa žvakanjem i gutanjem kao posljedica osnovne bolesti.
3. Bihejvioralni poremećaji hranjenja – najčešća grupa, uključuje različite oblike odbijanja hrane, senzorne averzije i posttraumatske probleme povezane s hranjenjem.

Jedna od vodećih stručnjakinja u ovoj oblasti je prof. dr Irena Chatoor, psihijatar i pedijatar, čija je klasifikacija bihejvioralnih poremećaja u ishrani uključena u revidiranu psihijatrijsku publikaciju Zero to Three. Ova klasifikacija obuhvata šest različitih tipova poremećaja, od kojih svaki ima jasne dijagnostičke kriterijume i zahtijeva specifičan pristup u tretmanu.

Tipovi bihejvioralnih poremećaja u ishrani

1. Poremećaji regulacije hranjenja (State of Regulation Disorder)

Po rođenju, beba mora razviti ritmičke mehanizme hranjenja, spavanja i osjećaja gladi. Kada se ovi mehanizmi ne uspostave pravilno, može doći do poremećaja regulacije hranjenja. Ovaj problem se najčešće javlja kod prevremeno rođenih beba, beba sa srčanim manama i gastroezofagealnim refluksom (GER). Simptomi uključuju neredovne cikluse hranjenja i spavanja – bebe mogu biti previše pospane da bi se hranile ili previše uznemirene tokom obroka.

Preporuka za roditelje: Smiren i tihi ambijent tokom hranjenja, zamračena prostorija bez ometajućih zvukova, a ponekad pomaže i topla kupka uz masažu prije obroka.

2. Poremećaji reciprociteta u ishrani

Od drugog mjeseca života, između bebe i roditelja razvija se interakcija koja uključuje kontakt očima, vokalizaciju i dodire. Ako ovaj reciprocitet izostane, može doći do problema s ishranom. Takve bebe obično imaju malnutriciju koja se slučajno otkriva prilikom pregleda zbog drugih zdravstvenih problema. One pokazuju smanjen razvoj, nedostatak osmijeha i kontakta očima.

Tretman: Hospitalizacija radi posmatranja hranjenja, moguća enteralna ishrana sondom i uključivanje psihologa i socijalnog radnika u terapijski proces.

3. Infantilna anoreksija

Ovaj poremećaj se javlja oko šestog mjeseca života, najčešće kada dijete prelazi na kašastu hranu i počinje da se samostalno hrani. Djeca s infantilnom anoreksijom nisu zainteresovana za hranu, ali su uobičajeno urednog psihomotornog razvoja. Često ih karakteriše intenzivan temperament i izražena znatiželja za svijet, ali ne i za hranu.

Savjet za roditelje: Izbjegavati forsiranje hranjenja, fokusirati se na kalorijski bogate obroke, prilagoditi ishranu preferencijama djeteta i obezbijediti smiren ambijent tokom obroka.

4. Senzorna averzija prema hrani

Djeca s ovim problemom odbijaju određene vrste hrane zbog ukusa, teksture ili mirisa. Ova averzija može se javiti prilikom prelaska na novu vrstu mlijeka, gnječenu hranu ili određene namirnice poput voća i povrća.

Preporuka: Ponavljana izloženost hrani bez prisile. Roditelji mogu pokazati primjer tako što će jesti istu hranu ispred djeteta i postepeno ga uvoditi u nove ukuse.

5. Posttraumatski poremećaji u ishrani

Nastaju kao posljedica traumatskog iskustva vezanog za hranjenje – zagrcnjavanje, povraćanje, agresivno hranjenje ili postavljanje sonde. Veća djeca mogu razviti „choking“ fobiju i strah od davljenja hranom.

Tretman: Psihološka podrška je ključna, uz detaljnu gastroenterološku i otorinolaringološku dijagnostiku kako bi se isključili medicinski uzroci problema.

6. Odbijanje hrane uz medicinsko stanje

Ako dijete pokazuje znake gladi, ali nakon nekoliko zalogaja postaje razdražljivo i odbija obrok, uzrok može biti neko medicinsko stanje. Najčešći problemi su kardiopulmonalne bolesti (beba nema snage za hranjenje) i refluks (hrana izaziva nelagodu).

Pristup: Prvo je potrebno adekvatno liječiti osnovno medicinsko stanje, nakon čega se može raditi na regulaciji hranjenja.

Zaključak

Pedijatrijski poremećaji u ishrani zahtijevaju rano prepoznavanje i odgovarajući tretman kako bi se spriječile dugoročne posljedice na rast i razvoj djeteta.

Dr Dušanka Novosel, pedijatar-gastroenterolog

Institut za bolesti djece, Klinički centar Crne Gore