Dermatofiti – gljivice koje pripadaju rodovima Microsporum, Trichophyton i Epidermophyton spadaju u najčešće uzročnike gljivičnih infekcija kože. Imaju afinitet prema keratinu do čije biodegradacije dovode svojim proteolitičkim enzimima, a nastale produkte koriste za sopstvenu ishranu izazivajući tako mikoze neobrasle kože, ali i brade i kapilicijuma – kosmatog dijela glave, kao i noktiju.
Rod Microsporum opisao je još 1843. godine David Gruby, mađarski ljekar koji je radio u Francuskoj, jedan od pionira medicinske mikologije, inače rođen u Bačkom Dobrom Polju. U rodu se nalazi dvadesetak vrsta od kojih su najpoznatiji M. audouini, M. gypseum i M. canis. U mediteranskim zemljama, pa tako i u Crnoj Gori, najčešći među dermatofitima, pogotovo ako se radi o mikozama neobrasle kože, je Microsporum canis.
Microsporum canis je zoofilna vrsta koja izaziva oboljenja kod pasa i mačaka, ali i još nekih kućnih ljubimaca (zečevi, hrčci). Promjene na koži životinja ne moraju biti vidljive. Prenos na čovjeka odvija se:
- direktnim kontaktom sa životinjama ili oboljelim
- indirektno preko kontaminiranih predmeta kao što su četke, češljevi, kape, igračke, posteljina.
Veliki faktor rizika je kontakt uzročnika sa oštećenom kožom.
Microsporum canis može se održati u vanjskoj sredini i do 15 mjeseci.
Promjene na koži su eritematozne, kružnog oblika, različite veličine, sa uzdignutim hiperemičnim rubom na kome se vide nekad skvame i sitne papule. U literaturi se često koristi naziv “ringworm” (ring = prsten, worm = crv), jer se za promjenu koja liči na prsten mislilo da je uzrokuju neki paraziti.
Najčešće su lokalizovane na otkrivenim dijelovima trupa i ekstremiteta, praćene su laganim svrbežom, a šire se postepeno dostižući veličinu od nekoliko do desetak centimetara.
Promjene na obrasloj koži uglavnom su na kapilicijumu, rijetko na bradi ili obrvama. To su takođe eritematozni plakovi, uglavnom višestruki, rijetko pojedinačni, različite veličine, prekriveni sivkastim ljuspicama, u kojima su dlake presječene neposredno iznad nivoa kože i prorijeđene, jer lako ispadaju (“kosopasica”). Sekundarna bakterijska infekcija dovodi do pojave pustule i krusta.
Gljivične infekcije noktiju (onihomikoze) izazvane sa Microsporum canis su moguće, ali vrlo rijetke.
Mikrobiološka dijagnostika
Za mikrobiološku analizu uzimaju se sterilnim skalpelom strugotine sa promjena na koži, a na obraslim dijelovima i dlake, koje se lako izvlače pincetom. Promjene ne smiju biti tretirane lokalnim preparatima najmanje 5 dana prije uzimanja uzorka. Od uzetog materijala radi se:
- direktni nativni mikroskopski preparat sa 20% KOH u kome se traže gljivični elementi – hife i spore
- kultivacija na specifičnim podlogama za rast gljivica radi izolacije uzročnika (DTM – Dermatophyte test medium, SDA – Sabouraud dekstrozni agar, Sabouraud bujon).
Takođe se uzima bris sa promjene na bakteriološki pregled.
U direktnom mikroskopskom preparatu strugotina sa neobrasle kože vide se uglavnom septirane hife, kao i kod drugih dermatofita, a spore su rijetke. Na osnovu direktnog preparata zato se ne može postaviti konačna dijagnoza mikrosporije, nego se uzročnik otkriva nakon porasta na podlogama, ali je nalaz gljivičnih elemenata u direktnom preparatu dovoljan za otpočinjanje terapije.
U direktnom nativnom preparatu dlake vidi se omotač oko dlake sastavljen od mikrospora i hifa (ectotrix).
Za izolaciju uzročnika uzeti materijal (strugotine i dlake) se može zasijati na hranljive podloge:
- SDA (Sabouraud dekstrozni agar)
- DTM (Dermatophyte test medium) sa dodatkom aktidiona i antibiotika za inhibiciju plijesni i bakterija
- Sabouraud bujon
Zasijane podloge se inkubiraju na 25-30°C. Porast se uočava nakon nekoliko dana a puni razvoj kolonija tek za 10-15 dana.
Na SDA podlozi kolonije su pamučaste, vazdušaste, zaravnjene, sa blagim centralnim naborom i uzdignućem i žućkastim obodom. Pigment je više izražen na naličju kolonije.
Microsporum canis na SDA – lice i naličje kolonija
Na DTM agaru kolonije su slične, a sa rastom kolonija dolazi do promjene boje podloge u crvenkastosmeđu (indikator fenol crveno) pa izostaje tipična pigmentacija. Na Sabouraud bujonu raste tako da stvara žućkastu opnu na površini podloge.
U kulturi stvara brojne krupne spore – makrokonidije, dok su mikrospore rijetke. Zato u preparatima sa kulture, za razliku od direktnih preparata, vidimo septirani micelij sa brojnim vretenastim, septiranim makrokonidijama debelih zidova i tipično savijenog vrha (“opanak”).
kulture
Terapija antimikoticima (lokalnim i po potrebi sistemskim) počinje odmah nakon nalaza gljivičnih elemenata u preparatima strugotina promjena i traje obično nekoliko nedjelja.
Dr Žarko Nikčević (Sve prikazane slike potiču iz vlastite kolekcije).