Category Archives: Novosti

Categories Novosti

Bol u grudima

Bol u grudima kod mališana je čest uzrok uznemirenosti roditelja i ( nažalost) medicinskog osoblja, kao i razlog nepotrebnih hitnih kardioloških pregleda i neopravdanih hospitalizacija.

Kad se kod djeteta javi bol u grudima da li treba očekivati infarkt miokarda ili neku drugu ozbiljniju bolest srca? Na svu sreću – ne! Šta više, bol u grudima kod djece je najmanje vjerovatno srčanog porijekla.

Postoje brojni drugi organi ( mišićno- koštani, digestivni, respiratorni) kojima bi se trebale pripisati ove tegobe, mnogo češće nego srcu. U velikom broju slučajeva uzrok se i ne može utrvrditi ! Šta onda raditi kad se dijete požali na bol u grudima? Treba otići pedijatru, svakako. Vaš doktor će potom detaljno ispitati okolnosti pod kojima se bol javio i karakter tog bola, a katkad sprovesti i određena ispitivanja. Pa ako se bol desio u miru ili u određenom položaju, tj. pri pokretu, a pritom ga dijete može locirati prstom, onda on sigurno nije srčanog porijekla. Takođe je bezazlen bol i onaj koji se opisuje “kao ubod nožem” i koji se pojačava na pritisak prstom. Sa druge strane, kardiolog treba da ispita svaki pritisak, gorenja ili razdiranje u prsima, naročito ako se javlja u fizičkom naporu i praćen je aritmijom, vrtoglavicom i nesvjesticama. Takođe su bitni podaci da li je dijete prethodno bilo zdravo ili bolesno, koliko se često javlja bol i koji su njegovi okidači ili olakšavajući činioci.

Srčani bolovi su obično vrlo karakteristični tako da ih pedijatar teško može “ promašiti”. Na primjer, bol kod upale srčane maramice se pojačava u ležećem položaju, a olakšava naginjanjem naprijed i obično mu prethodi ili je u toku neka prehlada. Ukoliko se sa djetetom odnosno roditeljem detaljno razgovara u ovom pravcu, srčani uzrok bola se brzo isključi i često nijesu potrebna dalja dijagnostička ispitivanja ( Ekg, Rtg srca i pluća, laboratorijski nalazi…). Svakako da pedijatar treba da pregleda dijete ( stomak i pluća) i provjeri njegove vitalne znake ( puls, srčani ritam i krvni pritisak), uz pregled kardiovaskularnog sistema. No, neka sofisticiranija ispitivanja najčešće nijesu potrebna ( ultrazvuk srca, test opterećenja, Holter- Ekg, MRI srca i krvnih sudova, kateterizacija srčanih arterija, itd).

Dakle, zadatak pedijatra je da isključi ozbiljno srčano oboljenje kao uzrok, da pruži podršku i razuvjeri pacijenta i porodicu da se radi o bilo čemu ozbiljnom, kao i da započne terapiju ( antihistaminici, inhibitori protonske pumpe, nesteroidni antireumatici…)

Dr Draško Nikčević
pedijatar-kardiolog

breastfeeding
Categories Novosti

Savjeti kod ishrane beba

Kod ishrane beba ima mnogo normalnih tj. fizioloških pojava za taj uzrast, koje kod roditelja  stvaraju dilemu da li se radi o znacima neke bolesti ili ne. Pokušat ćemo  da Vam približimo uzroke bljuckanja, štucanja, stomačnih grčeva , halapljivog sisanja, kako bi svaki trenutak proveden sa bebom bio I za nju I za Vas najveća sreća.

Bljuckanje je nevoljno vraćanje manje količine mlijeka iz želuca u usnu duplju.Većina beba, čak do 50% bljuckaju do trećeg mjeseca života I to je fiziološka pojava kojoj između ostalog doprinosi I nerazvijenost  jednog prstena jednjaka, tkz.distalnog sfinktera.  Roditeljima se često čini da je količina vraćenog  mlijeka velika, da je posteljina ili bebina odjeća  mokra,  da će beba ostati gladna. Ali  ne brinite. Bljuckanjem se  izbacuje mala količina mlijeka često sa prisustvom  želučanih sokova I bebine pljuvačke. Ako beba dovoljno I redovno kvasi pelene,  dobija na težini, ako je mirna I zadovoljna to je znak da ne gubi zabrinjavajuću količinu mlijeka. Bljuckanje nije opasno I malim trikovima  može se ublažiti.

Bebe najčešće bljuckaju posle halapljivog obroka, brzog hranjenja, brzog dotoka mlijeka u slučaju prepunjenosti dojki ili širokog otvora na flašici, prejedanja, gutanja vazduha, prilikom podrigivanja, igranja, presvlačenja, grubih pokreta, stezanja bebe uz svoje tijelo,  stimulacije podrigivanja tapšanjem po leđima I slično. Prevremeno rođenene bebe bljuckaju  češće. Kako  postupati sa bebom koja bljucka?  Savjetuje se hranjenje u poluuspravnom položaju, podizanje bebe posle hranjenja u uspravan položaj da bi podrignula, Izbjegavanje prejedanja, izbjegavanje presvlačenja i igranja posle obroka, a  bebu pri spavanju postavljati na bok jer se time značajno redukuje bljuckanje. Takođe voditi računa da  je glava u istoj ravni ili iznad stomaka jer pelene, naročito ako se stavlja I švedska  uzdignu donji dio tijela pa je glava ispod stomaka. Kod beba koje bljuckaju dušek treba postaviti tako da je pri ležanju glava blago iznad nivoa stomaka. Bljuckanje se značajno smanjuje sa rastom bebe I uvođenjem čvrste hrane.

Povraćanje je forsirano izbacivanje  želudačnog sadržaja. Razlikuje se od bljuckanja po tome što beba izbacuje veći dio ili cijeli obrok mlijeka, ne zadržava ga ustima već izbacuje znatno dalje, u neposrednu okolinu, a sadržaj je  često blago kisjelkastog mirisa. Beba može povratiti samo jednom I to ne mora biti znak bolesti, ali ako se nastavlja potrebna je konsultacija sa pedijatrom. Često bljuckanje i povraćanje u periodu kada bi već trebalo prestati može značiti pojavu gastroezofagealnog refluksa koji je praćen oštećenjem sluznice jednjaka pa samim tim I bolom, nezadovoljstvom,  uznemirenošću, slabijim napredovanjem.

Halapljivo sisanje  često zabrinjava roditelje, ali uz male trikove ova briga će nestati. Pri halapljivom sisanju beba se može zagrcnuti. Bebu treba hraniti malo ranije nego što potpuno ogladni, jer će tada lagano početi sa uzimanjem obroka. Osim toga treba obezbijediti poluuspravan, a ne ležeći položaj pri sisanju, adekvatnu cuclu sa dobrom veličinom rupice ako se hrani adaptiranom formulom kako bi se spriječilo veće gutanje vazduha. Svakako, bebu ne treba rigorozno ograničavati već joj dozvoliti da ipak uzme mlijeka koliko želi pridržavajući se ovih savjeta.

Zagrcnjavanje bebe nastaje usled poremećaja koordinacije akta gutanja i disanja pri uzimanju obroka. Povremeno zagrcnjavanje nakon čega beba brzo uspostavi disanje i ne mijenja boju lica bezazlena je pojava, ali ako prekid disanja traje duže i beba pomodri,  potreban je pregled pedijatra.

Štucanje. Bebe češće štucaju nego odrasle osobe i djeca.Štucanje se javlja nekoliko puta na dan, traje oko desetak minuta i spontano prestaje. Razlozi za češće štucanje beba su češći obroci (beba jede oko osam puta na dan), a aktivnost dijafragme, koja aktivno učustvuje u štucanju je kod beba pri disanju znatno veća. Ultrazvukom je utvrđeno da bebe štucaju I u maminom stomaku.

Stomačni grčevi su često razlog uznemirenosti bebe i panike kod roditelja. Mnoge, inače zdrave bebe u prva tri mjeseca života dobijaju grčeve praćene iznenadnim  napadom plača, stezanjem i grčenjem nožica, crvenilom u licu.

Stručnjaci infantilne kolike objašnjavaju grčevima crijevne muskulature bez organskog uzroka , vjerovatno zbog većeg prisustva gasa u crijevima, a nekada i želucu. Grčevi su prolaznog karaktera i ne ostavljaju nikakve posledice, a jednako se javljaju kod  dojene djece i kod onih hranjenih adaptiranom formulom, a nešto češće kod dječaka. Bebe se umiruju blagim ljuljanjem, toplim oblogama na stomaku i eventualno čajevima protiv grčeva. Ipak, treba povesti računa da bebini grčevi ne zamaskiraju neki bol organskog porijekla.

Fiziološke  pojave kod beba ne treba zanemariti i propustiti organske uzroke poremećaja. Svoje dileme uvijek riješite u razgovoru sa pedijatrom.

 

Dr spec pedijatar gastroenterolog Veselinka Lola Đurišić

Praćenje djece koja su rođena mala za gestaciono doba
Categories Novosti

Praćenje djece koja su rođena mala za gestaciono doba

Djeca koja su rođena mala za gestaciono doba (MZGD) spadaju u grupu djece čiji  rast i razvoj moraju biti praćeni sa posebnom pažnjom. Dijagnoza se postavlja na osnovu tjelesne mase i dužine na rođenju, trajanja gestacije i  referentnih vrijednosti masa i dužina na rođenju za pol i gestaciono doba specifičnih za određenu populaciju.

Većina djece koja su rođena mala za gestaciono doba MZGD nadoknade zaostatak u rastu  tokom prve dvije godine života, samo manji dio njih (oko 10%) ostaju trajno niskog rasta, odnosno postaju niske odrasle osobe.

Nizak rast djece koja su rođena mala za gestaciono doba MZGD uvršten je kao  indikacija za terapiju hormonom rasta (HR) od strane Evropske agencije za procjenu medicinskih proizvoda 2003. godine.

U našoj zemlji, djeca rođena MZGD koja nijesu nadoknadila zaostatak u rastu do kraja četvrte  godine su kandidati za terapiju. Prvoj  pacijentkinji kojoj smo uključili  hormon rasta početkom 2006. godine po toj indikaciji,  težina na rođenju bila  je 656 grama, dužina na rođenju 33 cm (rođena u 25 nedjelja gestacije). U uzrastu od 4 godine zaostajala je  sa visinom 18  cantimetara  u odnosu na ciljnu visinu. Sada ima 17 godina, učenica je III razreda srednje škole i visoka je 167 cm.

Terapija hormonom rasta dovodi do  ubrzanja linearnog rasta i normalizacije  tjelesne visine. Uspješnost terapije je dokazana: čak 98% ovako liječene djece dostiže svoj genetski potencijal. Osim uticaja na linearni rast, terapija ima brojna druga korisna metabolička, kardiovaskularna i psihosocijalna djelovanja .

Sve više je podataka koji ukazuju da pubertet i menarha  počinju u prosjeku 5-10 mjeseci ranije kod djevojaka koje su rođene kao MZGD što dodatno može kompromitovati  konačnu visinu.

Pored toga, ta djeca imaju veći rizik za razvoj drugih poremećaja  koji nastaju kao posljedica fetalne malnutricije i reprogramiranja metaboličkih procesa. Oni imaju sklonost za razvoj gojaznosti, insulinske rezistencije, metaboličkog sindroma, dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti.

Zbog  svega navedenog, potrebne su periodične kontrole  tjelesne težine i visine, razvoja puberteta, krvnog pritiska, šećera i krvi, insulina, lipida u krvi kao i ultrazvučno mjerenje debljine intime-medije u zadnjem zidu arterije karotis komunis  kod djece, adolescenata  i odraslih koji su rođenim kao mali za gestaciono doba.

Prof dr Mira Samardžić

Optigen specifični Ige test
Categories Novosti

Novo u našoj ordinaciji Optigen specifični Ige test

Novo u našoj ordinaciji Optigen specifični Ige test

Optigen specifični Ige test predstavlja novu generaciju in vitro dijagnostičkih metoda koja omogućava preciznu dijagnostiku alergijskih oboljenja u ranom stadijumu. Rezultati dobijeni metodom IN VITRO određivanja alergen specifičnih Ige antitijela su precizni i pouzdani.

Prednost testa je specičnost i efikasnost sa dobrom korelacijom Prick testiranja i in vitro pojedinačnim alergo- testovima, mala količina seruma kao i mogućnost obavljanja testa nezavisno i bez uticaja na postojeću terapiju.

Iz jednog uzorka seruma ljekar može dobiti od 20 do 36 specifičnih rezultata na najčešće nutritivne i/ili inhalacione alergene.

Pogledajte sve naše usluge!

Polenska kijavica Milmedika
Categories Novosti

Polenska kijavica

Polenska kijavica

Poslije dugih i hladnih zimskih mjeseci sa nestrpljenjem i osmjehom na licu očekujemo proljeće, željni vikenda u prirodi, šetnje i igranja po travi koja buja, udisanja svježeg vazduha. Međutim, mnogima od nas asocijacija na proljeće su suzne oči, crvenilo i curenje nosa, napadi kijanja, otežano disanje, što predstavlja najblaže simptome polenske alergije.

Epidemiološka istraživanja ukazuju da oko 20% svjetske populacije boluje od neke alergije, te da su najčešće alergijski rinitis i alergijska astma. Broj oboljelih poslednjih godina je u kontiniuiranom porastu, naročito kod djece i mlađih odraslih osoba i pored toga što moderna medicina nudi brojne preventivne i terapijske strategije.

Alergijski rinitis predstavlja globalni problem od koga pati skoro četvrtina stanovništva, dok je ta učestalost kod djece do 15% i predstavlja najčešću bolest djece školskog doba. Prema novijim podacima iz literature 500 milona ljudi u svijetu ima alergisjki rinitis, a od toga 200 miliona (oko 40%) su djeca. Iako se radi o čestom oboljenju, koje može imati i ozbiljne posledice, bolest je često potcijenjena i od strane ljekara i pacijenata, tako da je i liječenje često neadekvatno. Osnovni simptomi alergijskog rinitisa su kijanje u salvama, svrab u nosu, zapušenost nosa, obilna sekrecija iz nosa, suzenje i peckanje u očima, svrab nepca….

Ciljevi terapije su smanjenje simptoma, poboljšanje kvaliteta života i sprečavanje komplikacija. Mogućnosti su sledeće:

  1. Preventivne mjere podrazumjevaju sprečavanje kontakta oboljelog sa inkrimisanim alergenom, tj. odstranjivanje alergena iz životne sredine ili uklanjanje oboljelog iz te sredine.
  2. Medikamentozni tretman podrazumijeva kombinaciju ljekova za svaku bolest pojedinačno. On nije isti za svakog pacijenta, jer jedinstven pristup nije moguć zbog različitih stepena težine bolesti, predisponirajućih faktora, životne dobi bolesnika, dužine trajanja bolesti i drugih.
  3. Imunoterapija u obliku specifične sublingvalne vakcinacije raznim vsrtama alergena. Mnogobrojna istraživanja su pokazala da ponavljena davanja niskih koncentracija alergena, sličnih alergenima koji izazivaju alergijski rinitis , dovodi do izliječenja oboljelih, što je jedina kauzalna terapija alergijskih bolesti za sada.

Iako sve tajne alergija nisu otkrivene, borba protiv njih  je moguća, i najčešće je uspješna.

 

Prim mr sci dr med Slobodan Vranješ  

1 … 5 6 7 8