Category Archives: Novosti

Categories Blog, Novosti

Microsporum canis – najčešći uzročnik dermatomikoza u Crnoj Gori

Dermatofiti – gljivice koje pripadaju rodovima Microsporum, Trichophyton i Epidermophyton spadaju u najčešće uzročnike gljivičnih infekcija kože. Imaju afinitet prema keratinu do čije biodegradacije dovode   svojim proteolitičkim enzimima, a nastale produkte koriste za sopstvenu ishranu izazivajući tako mikoze neobrasle kože, ali i brade i kapilicijuma – kosmatog dijela glave, kao i noktiju.

Rod Microsporum opisao je još 1843. godine David Gruby, mađarski ljekar koji je radio u Francuskoj, jedan od pionira medicinske mikologije, inače rođen u Bačkom Dobrom Polju. U rodu se nalazi dvadesetak vrsta od kojih su najpoznatiji M. audouini, M. gypseum i M. canis. U mediteranskim zemljama, pa tako i u Crnoj Gori, najčešći među dermatofitima, pogotovo ako se radi o mikozama neobrasle kože, je Microsporum canis.

Microsporum canis je zoofilna vrsta koja izaziva oboljenja kod pasa i mačaka, ali i još nekih kućnih ljubimaca (zečevi, hrčci). Promjene na koži životinja ne moraju biti vidljive. Prenos na čovjeka odvija se:

  • direktnim kontaktom sa životinjama ili oboljelim
  • indirektno preko kontaminiranih predmeta kao što su  četke, češljevi, kape, igračke, posteljina.

Veliki faktor rizika je kontakt uzročnika sa oštećenom kožom.

Microsporum canis može se održati u vanjskoj sredini i do 15 mjeseci.

Promjene na koži su eritematozne, kružnog oblika, različite veličine, sa uzdignutim hiperemičnim rubom na kome se vide nekad skvame i sitne papule. U literaturi se često koristi naziv “ringworm” (ring = prsten, worm = crv), jer se za promjenu koja liči na prsten mislilo da je uzrokuju neki paraziti.

Najčešće su lokalizovane na otkrivenim dijelovima trupa i ekstremiteta, praćene su laganim svrbežom, a šire se postepeno dostižući veličinu od nekoliko do desetak centimetara.

Promjene na obrasloj koži uglavnom su na kapilicijumu, rijetko na bradi ili obrvama. To su takođe eritematozni plakovi, uglavnom višestruki, rijetko pojedinačni, različite veličine, prekriveni sivkastim ljuspicama, u kojima su dlake presječene neposredno iznad nivoa kože i prorijeđene, jer lako ispadaju (“kosopasica”). Sekundarna bakterijska infekcija dovodi do pojave pustule i krusta.

Gljivične infekcije noktiju (onihomikoze) izazvane sa Microsporum canis su moguće, ali vrlo rijetke.

Mikrobiološka dijagnostika

Za mikrobiološku analizu uzimaju se sterilnim skalpelom strugotine sa promjena na koži, a na obraslim dijelovima i dlake, koje se lako izvlače pincetom. Promjene ne smiju biti tretirane lokalnim preparatima najmanje 5 dana prije uzimanja uzorka. Od uzetog materijala radi se:

  • direktni nativni mikroskopski preparat sa 20% KOH u kome se traže gljivični elementi – hife i spore
  • kultivacija na specifičnim podlogama za rast gljivica radi izolacije uzročnika (DTM – Dermatophyte test medium, SDA – Sabouraud dekstrozni agar, Sabouraud bujon).
Septirane hife u strugotinama kože

Takođe se uzima bris sa promjene na bakteriološki pregled.

U direktnom mikroskopskom preparatu strugotina sa neobrasle kože vide se uglavnom septirane hife, kao i kod drugih dermatofita,  a spore su rijetke. Na osnovu direktnog preparata zato se ne može postaviti konačna dijagnoza mikrosporije, nego se uzročnik otkriva nakon porasta na podlogama, ali je nalaz gljivičnih elemenata u direktnom preparatu dovoljan za otpočinjanje terapije.

 U direktnom nativnom preparatu dlake vidi se omotač oko dlake sastavljen od mikrospora i hifa (ectotrix).

Dlaka sa omotačem od mikrospora

Za izolaciju uzročnika uzeti materijal (strugotine i dlake) se može zasijati na hranljive podloge:

  1. SDA (Sabouraud dekstrozni agar)
  2. DTM (Dermatophyte test medium) sa dodatkom aktidiona i antibiotika za inhibiciju plijesni i bakterija
  3. Sabouraud bujon

Zasijane podloge se inkubiraju na 25-30°C. Porast se uočava nakon nekoliko dana a puni razvoj kolonija tek za 10-15 dana.

Na SDA podlozi kolonije su pamučaste, vazdušaste, zaravnjene, sa blagim centralnim naborom i uzdignućem i žućkastim obodom. Pigment je više izražen na naličju kolonije.

 Microsporum canis na SDA – lice i naličje kolonija

Na DTM agaru kolonije su slične, a sa rastom kolonija dolazi do promjene boje podloge u crvenkastosmeđu (indikator fenol crveno) pa izostaje tipična pigmentacija. Na Sabouraud bujonu raste tako da stvara žućkastu opnu na površini podloge.

U kulturi stvara brojne krupne spore – makrokonidije, dok su mikrospore rijetke. Zato u preparatima sa kulture, za razliku od direktnih preparata, vidimo septirani micelij sa brojnim vretenastim, septiranim makrokonidijama debelih zidova i tipično savijenog vrha (“opanak”).

Microsporum canis – preparat sa kulture
Microsporum canis na DTM podlozi
kulture

Terapija antimikoticima (lokalnim i po potrebi sistemskim) počinje odmah nakon nalaza gljivičnih elemenata u preparatima strugotina promjena i traje obično nekoliko nedjelja.

Poslije dvije nedjelje terapije
Prije početka terapije 

  

Dr Žarko Nikčević       (Sve prikazane slike potiču iz vlastite kolekcije).

logo milmedika
Categories Novosti

Izmijenjeno radno vrijeme

Poštovani pacijenti,
Obavještavamo Vas da će Milmedika imati izmijenjeno radno vrijeme tokom predstojećih praznika i to od 09 do 15 časova za naše ordinacije u Podgorici i Nikšiću.
U Budvi radimo od 08 do 20 časova.
Hvala
\"\"
logo milmedika
Categories Novosti

Izmijenjeno radno vrijeme

Poštovani pacijenti,
Obavještavamo Vas da će Milmedika imati izmijenjeno radno vrijeme tokom predstojećih uskršnjih praznika i to od 09-15 časova.
Od utorka (26. april), radno vrijeme je redovno, i to od 08 do 20 časova.
logo milmedika
Categories Novosti

Spirometrija

Spirometrija predstavlja osnovni i najznačajniji test za ispitivanje plućne funkcije, a za pacijenta je potpuno bezbolan, lako izvodljiv i brz.
Spirometrijski test pruža podatke koji pomažu pri dijagnostikovanju plućnih bolesti i omogućava praćenje zdravstvenog stanja pluća. Testom se mjeri maksimalna količina vazduha koju osoba može da udahne i izdahne, kao i koliko vazduha može da izdahne u prvoj sekundi testa. Test obično traje 10-15 minuta.

U našoj ustanovi ovi testovi se koriste rutinski u svakodnevnoj kliničkoj praksi.

 

Kome treba raditi test?

  • Osobama koje imaju osjećaj otežanog disanja, gušenja, kratkog daha pri naporu ili u mirovanju.
  • Aktuelnim i bivšim pušačima.
  • Osobama koje dugo kašlju.
  • Osobama koje već koriste lijekove za plućne bolesti.
  • Spirometrija se takođe izvodi u okviru preoperativne pripreme, nekih sistematskih  pregleda, u oblasti medicine rada, kod sportista…itd.

Kontraindikacije za izvođenje testa su svježi infarct miokarda, u poslednjih mjesec dana, iskašljavanje krvi nepoznatog uzroka, pneumotoraks, svježa plućna embolija, nestabilni kardiovaskularni status, skorašnja hirurgija oka, aneurizma (torakalna, abdominalna, cerebralna), skorašnje abdominalne i grudne hiruške procedure, akutni poremećaji koji ometaju izvođenje testa (povraćanje, proliv, i sl.).

 

Kako napraviti spirometriju?

Potrebno je doći na testiranje udobnoj odjeći koja neće stezati. Poželjno je ne jesti 2 sata prije testa, ne izvoditi teške treninge 30 minuta prije, a konzumacija alkohola zabranjena je dva do četiri sata prije testiranja. Pušenje je zabranjeno 30 minuta prije, iako bi bilo poželjno ne pušiti 24 sata prije testiranja.

Prije izvođenja spirometrijebilo bi dobro da pacijent pričeka u čekaonici 10-15 minuta i za to vrijeme mirno diše.

Za pacijente koji već koriste inhalacionu terapiju za pluća, ne uzimati terapiju prije testiranja i to:

  • Kratkodjelujuće  bronhodilatatore 6-8 sati prije testiranja
  • Dugodjelujuće  bronhodilatatore 12 sati prije testiranja
  • tiotropijim, indakaterol, glikopironijum i teofilin 24 sata prije testiranja

 

Kako se test izvodi?

Prije početka testa stručno osoblje  objasni svrhu testa i način na koji se on izvodi. Čist usnik sa antibakterijskim filterom se postavi na aparat. Osoba koja se testira treba da sjedi uspravno na stolici sa naslonom, sa blago raširenim nogama na zemlji. Ispitaniku se objasni da će tokom testa imati štipaljku na nosu kako bi se izbjeglo disanje na nos, što može uticati na testiranje. Tokom pregleda osoba koja se testira čvrsto obuhvati usnik ustima kako bi se spriječilo prolaženje vazduha izvan usnika.

 

Mogući problem tokom testa!

Duboki izdisaji, koji su potrebni za ovaj test, teški su za neke osobe. Ako se ispitanik umori ili osjeti vrtoglavicu tokom  testa, treba da zatraži pauzu od nekoliko minuta prije nego što pokuša ponovo. Kod nekih osoba prilikom testa može da dođe do pojave kašlja i tada treba pokušati isprazniti pluća do kraja pre nego što se započne novi udisaj.

 

Šta se dešava ako rezultati testa ukazuju na poremećaj funkcije pluća?

Ukoliko se utvrdi poremećaj funkcije pluća, ljekar može da zatraži da ispitivana osoba najpre udahne lijek koji olakšava disanje (bronhodilatator), a zatim se nakon 10–15 minuta ponovi test. Na ovaj način se utvđuje da li će upotreba lijeka za inhalaciju popravit idisanje, tj. funkciju pluća.

 

Rezultati testa su normalni – da li to znači da ste zdravi?

Ako je ispitanik ranije imao simptome koji su slični astmi, a rezultati spirometrije su sada normalni, to ne znači da nema astmu. Ako ispitanik puši cigarette ili udiše opasne materije kao što su prašina, dim, isparenja ili hemikalije na poslu, a rezultati su normalni, on je i dalje pod velikim rizikom za izmijenjeno stanje pluća i treba da uradi sve što je moguće da svoja pluca zaštiti.

 

Da li su potrebni dodatni testovi?

Test spirometrije je važan za mjerenje funkcije pluća. Ako simptom i variraju (što je čest slučaj kod astme), ljekar može zatražiti da se test ponovi još jednom. Rezultati treba da se uporede kako bi se utvrdilo koji rezultat je referentan za ispitivanu osobu. Ako već postoji utvrđeno oboljenje pluća, spirometrija se može koristiti za praćenje stanja. Pored toga, mogu se indikovat i dodatni testovi kao što su serije spirometrijskih testova nakon opterećenja ili nakon inhalacije supstanci koje mogu porovocirat i suženje disajnog puta. Ovi testovi se izvode u strogo kontrolisanim uslovima i obavlja ih stručno osoblje.

 

Dr Mirko Šebek

logo milmedika
Categories Novosti

Oralna rehidracija – ključ tretmana akutne dijareje

Oralna rehidracija – ključ tretmana akutne dijareje

 

Oralna rehidracija predstavlja jedan od velikih  iskoraka u medicini 20.vijeka i istinski je donijela revoluciju u tretmanu dijareje kod djece svih uzrasta.

 

Kod koga se sprovodi oralna rehidracija?

Osim u tretmanu dehidracije (gubitka tečnosti) usljed povraćanja i proljevastih stolica oralna rehidracija se koristi i u svim stanjima, infekcijama praćenim visokom temperaturom i/ili smanjenom željom za uzimanjem tečnosti i hrane.

Prednosti oralne rehidratacione terapije su što se može započeti u ranoj fazi bolesti u kućnim uslovima, na taj način sprečavajući pojavu  težeg oblika dehidracije, smanjujući potrebu za bolničkim liječenjem. Svakako treba biti oprezan, kod kuće se rehidriraju djeca kod koje su tek počele tegobe (1-2 dana trajanja), imaju do 5 stolica dnevno, ukoliko je bilo prisutno povraćanje je prestalo, ne odbijaju hranu i tečnost, mokre uredno i uobičajene su aktivnosti. Oralna rehidracija se takođe  primjenjuje kod  djece kod kojih tegobe duže traju i intezivnije su, ali su pregledana u ambulanti i nisu pokazivala kliničke i/ili laboratorijske znakove dehidracije, kao i kod djece koja su liječena intravenskom nadoknadom tečnosti dok se nije korigovala dehidracija, pa zatim otpuštena na kućno liječenje.

Pored same rehidracije u kućnim uslovima bebama se savjetuje nastavak dojenja, kod beba na formuli bez razblažavanja iste i eventualno korišćenje formule bez laktoze. Starijoj djeci se takođe savjetuje rana realimentacija.

Kako se sprovodi oralna rehidracija?

Oralnu rehidraciju treba započeti malom  kašičicom (5 ml) na svakih 5 minuta. Ukoliko nakon nekoliko ponovljenih doza rastvora za rehidraciju dijete dobro toleriše oralni unos, količina se može povećati i  do 10-15 ml, najbolje je djetetu nuditi da pije često po malo sve dok toleriše isto. Kao orijentacioni vodič može poslužiti i pravilo da nakon svake vodene stolice djetetu do 2 godine uzrasta treba nadoknaditi 50-100 ml elektrolitnog rastvora za 30-60 minuta,  a djeci preko 2 godine uzrasta 100-200 ml rastvora za 30 minuta. Djeci starijoj od 10 godina nuditi onoliko rastvora koliko oni žele.

Kod djeteta koje uporno povraća bez dijareje, može doći do nakupljanja ketona u tijelu, oni izazivaju mučninu, čime se još više produbljuje negativna energetski bilans. Unošenjem glukoze može se spriječiti dalje stvaranje ketona, a hidracijom povećati njihova eliminacija urinom. S obzirom na mučnine, želudac podnosi vrlo mali volumen unesenog sadržaja, stoga se može savjetovati  davanje koncentrisanog slatkog zalogaja (kockice šećera ili čokolade) i kontinuirano male volumene ORS-a (5ml na svakih 5 minuta). Dijete mora mirovati, jer svako pokretanje može provocirati refleks povraćanja. Kako bi se spriječilo da se unosom tečnosti izazove ponovno povraćanje već nadraženog stomačića, potrebno je sačekati 20 minuta nakon samog akta povraćanja, pa opet dati 5 ml.

Čime se sprovodi oralna rehidracija?

Rastvori za oralnu rehidraciju (ORS) predstavljaju balansiranu mješavinu šećera i elektrolita koji  putem Na+/glukoza kotransportera  (SGLT1) smještenih na apikalnoj membrani epitelnih ćelija enterocita stimulišu  apsorpciju tečnosti u crijevima uprkos dijareji. Prva ovakva mješavina je bila preporučena od strane UNICEF-a i SZO u cilju liječenja kolerične dijareje u nerazvijenim zemljama i u svom sastavu je sadržala veću količinu soli. Osim neadekvatnog ukusa, nije bila efikasna  i mogla je izazvati povećanu koncentraciju Na u krvi i opteretiti bubrege djece manjeg uzrasta. Evropsko udruženje pedijatrijskih gatroenterologa i hepatologa(ESPGHAN)  preporučuje rastvor koji sadrži. 60 mEq/L Na+ za tretman prevencije dehidracije kako u razvijenim, tako i u zemljama u razvoju. Taj tkz. hiposomolarni ORS se poslednjih desetak godina preporučuje u skoro svim zvaničnim vodičima. Treba napomenuti da se kućni pripravci   za rehidraciju (pirinčana  sluz, supa od šargarepe) smatraju neprikladnim zbog nepoznatog sastava elektrolita i ne mogu biti zamjena za rehidraciju sa ORS-om. Roditelji moraju biti posebno podučeni da ne daju isključivo samo te pripravke, a posebno ne čistu vodu zbog rizika nastanka hiponatrijemije. Pirinčana sluz može se savjetovati kao dodatak u ishrani, dodatak uz hipoosmolarne rastvore, ili baza sa kojom će se praviti mliječna formula beba.

Buduće direkcije

Glavni nedostatak ORS rastvora je njihov slankast ukus zbog čega ga djeca nerado piju ili odbijaju u potpunosti. Intervencija obogaćivanja ukusa različitim aromama (voćni ukusi, rogač, med) u cilju prevazilaženja ovog problema za sada nije dovela do velikih pomaka. Rashladjivanje ORS rastvora u frižideru se može savjetovati cilju smanjenja bljutavosti i boljeg prihvatanja. Napori da se prevaziđe ovaj problem i dalje se nastavljaju.

ESPGHAN savjetuje upotrebu probiotskih sojeva Lactobacillus rhamnosus GG(LGG), Saccharomyces boulardi, L. reuteri DSM 17938 uz ORS rastvore, jer se pokazalo da smanjuju ukupno trajanje i ozbiljnost dijareje kod djece sa akutnim gastroenterokolitisom. Dodatak  savjetovanih sojeva probiotika u samom  sastavu ORS rastvora predstavlja još jednu stepenicu više ka lakšem i efikasnijem tretmanu akutne dijareje.

 

Dr Dušanka Novosel, pedijatar gastroenterolog
Institut za bolesti djece, Klinički centar Crne Gore

1 2 3 4 … 8